glavni

Obratit ćemo sada pažnju na sigurnost na internetu (vidjet ćemo da je u uskoj vezi sa pornografijom). Sigurnost u radu na internetu je bitno pitanje, jer nam može biti ugrožen integritet naših podataka na računaru, kao i ispravnost računara. U ovom nastavku se nećemo previše upuštati u ovu oblast, ali ćemo spomenuti trenutno aktuelne stvari. Internet je uvijek bio nesiguran sa aspekta integriteta naših podataka, bilo da oni "putuju internetom" ili da su na našem računaru. Naime, pri radu na internetu naš računar je izložen napadima različitih "hakera", "crackera" i ostalih. O samim tim pojmovima ćemo više reći naredni put, inša Allah. Tako da poruka koju šaljemo nekom drugom može biti lahko pročitana, zaustavljena, izmjenjena itd. Također različite organizacije prate kojim site-ovima pristupamo, sa kim kontaktiramo putem Chata, s kim se dopisujemo i slično. U naše računare mogu biti ubačeni virusi, crvi, različiti exploiti itd. Za pojašnjenje ovih izraza pogledajte okvir uz tekst. Ubacivanjem "backdoor-a" u naš računar zlonamjerna osoba stječe bolju kontrolu nad našim računarom nego što je imamo mi sami. Sve ovo je prisutno već duže vrijeme i postoje sistemi borbe protiv istih. Nakon napada na Ameriku, prošloga mjeseca, a posebno tokom pripreme za agresiju na Avganistan i sada, tokom rata u Avganistanu, sve navedeno je jako pojačano.

Osim gore navedenog u ovo vrijeme je zatvoreno dosta account-a muslimanima, a pogotovo onima koji su održavali vezu sa Islamskim zemljama.

Virus je, koliko se sjećamo iz biologije, malešni ružni hajvančić koji se ugnijezdi u organizam i onda kada se to najmanje očekuje počne da rovari po njemu. Izuzetno lahko se prenosi sa jedne osobe na drugu. Postoje virusi protiv kojih ima vakcina, odnosno sredstvo koje se ubaci u organizam, da isti stekne imunitet (otpornost na viruse), a ima i virusa protiv kojih nema vakcine. Ukoliko se na vrijeme ne spriječi virus, to može imati jako štetne poslijedice po organizam. U svijetu je dugo godina harao virus velkih boginja, sve dok nije napravljena odgovarajuća vakcina. Za razliku od bakterija virus može i da se primiri (postane neživ tj. kristališe se) u nepovoljnim uslovima za njega i da uhvati puni zamah kada su mu povoljni uslovi.

Svjedoci smo koliko sada ljudi ima zaraženih virusom AIDS-a ili SIDE. Zaraženih ima puno više nego oboljelih (zaražen je onaj kod koga se virus uselio u organizam), ali je velika vjerovatnoća da će većina njih i oboljeti. Kada smo već kod SIDE poznato je da je se većina ljudi u svijetu boji i da se čude odakle se iznenada pojavio taj virus. Očito da oni ne znaju da "Kada se jedan narod osili Allah Dž.Š. mu pošalje bolest protiv koje nema lijeka", odnosno svaki put do sada, gledajući kroz historiju, kada je neki narod ogrezao u nemoral, u loše ponašanje, počeo činiti haram stvari, dobio je svoju bolest, koja je desetkovala taj narod. Tako se mi ne moramo uopće pribojavati virusa SIDE, ako se ponašamo prema vjerskim odredbama, jer su rizične grupe koje oboljevaju od SIDE prostitutke (i oni koji koriste njihove usluge), narkomani, homoseksualci, oni koji čine blud (imaju polne odnose van braka).To su grupe ljudi koje čine veliki grijeh, tako da mi pridržavajući se vjerskih propisa ne možemo biti zaraženi virusom SIDE (normalno da se tu računa da se i naši bračni partneri pridržavaju vjerskih propisa)

Slično tim virusima i u računarskom "svijetu" postoje VIRUSI, a to su programi (koje je neko napravio) i koji se u naš računar ubace putem nekog od vanjskih memorijskih uređaja, ili mreže, i zaraze ga. (Najčešće diskete i Internet) Kao i zarazne bolesti kod ljudi, tako i kod računara postoje bezazleni virusi koji prouzrukuju male štete (ili pak nikakve), kao i veoma destruktivni virusi koji prouzrukuju jako velike, često i nepopravljive štete.

Postoji nekoliko osnovnih vrsta virusa:

1. Virusi BOOT sektora su virusi koji oštete BOOT (nulti) sektor diska ili diskete i tada disk ili disketa postaju neupotrebljivi (jer ne možemo da pronađemo gdje se nalaze podaci).

2. Virusi izvršnih programa koji zaražavaju izvršne programe i zatim mjenjaju njihov programski kod tako da ti programi rade stvari suprotne od onih za koje su namjenjeni

3. MAKRO virusi koji zaražavaju dokumente pravljene u Wordu, Excellu i još nekim programima koji koriste tzv. makro-e

4. CIH virusi koji moghu da zaraze BIOS ROM novijih vrsta računara

kao i još neke vrste novih virusa koji se svakog dana usavršavaju.

Osim virusa postoji još malicioznih programa (crvi (Worm), nuke programi itd.)

Do pojave CIH virusa, virusi nisu mogli oštetiti sam računar (u najgorem slučaju su mogli uništiti sve podatke i operativni sistem), međutim CIH virusi mogu i fizički oštetiti računar.

Srećom po nas, osim tih iskompleksiranih ljudi koji prave viruse, postoje i drugi ljudi koji prave "vakcine", odnosno programe koji su lijek za to. Postoje dvije vrste programa koji se bave virusima.

1. Obični izvršni programi koje mi pokrenemo kada sumnjamo da na računaru postoji virus (ili samo hoćemo da izvršimo redovnu kontrolu), i koji virus detektuju i ako su u mogućnosti unište i

2. Programi koji se kao TERMINATE and STAY RESIDENT (IZVRŠI I OSTANI AKTIVAN (u memoriji) programi stalno nalaze u RAM-u i ispituju svaki pristup računaru koji bi za posljedice mogao imati zarazu računara virusom.

U samim Windowsima ne postoji antivirus program, međutim lahko se može instalisati antivirus program od nekoga drugog proizvođača. Među najboljim programima su:

F-PROT, TBAV, Norton Antivirus itd.

Ja preporučujem F-PROT jer je za neprofesionalnu upotrebu besplatan.

Sam F-PROT je program koji pokrenemo povremeno (najbolje je bar jednom sedmično) i koji može detektovati i ukloniti sve navedene grupe virusa.

Uz F-PROT se dobije F-STOP koji posebno instališemo i koji je TSR (TERMINATE and STAY RESIDENT (IZVRŠI I OSTANI AKTIVAN)) program što znači da će, ako ga podesimo da se automatski pokrene prilikom uključenja računara (ubacimo ga u Start Up) stalno nadgledati pristupe svim putevima zaraze (pristup disketi, internetu itd.) i sprječavati virus da uđe u računar.

Treba paziti da uvjek imamo dovoljno svježu verziju antivirus programa.

Slijedi savjet:

Provjerite svaku disketu prije nego što je koristite i periodično provjeravajte da vam se nije kakav virus "zakačio" na disk, a također redovno pravite kopije najvažnijih datoteka da bi u slučaju havarije šteta bila manja.

Posebnu pažnju obratite na igre i na CD-ove sumnjivog porijekla. Igre su najveći izvor zaraze (jer ih većinom koriste neuki korisnici), a na CD-ove malo ko obraća pažnju iako i oni mogu biti zaraženi.

Sada slijedi malo dosadniji dio teksta (čitaoci kojima je to dosasno ili ne žele da se zaštite ili već imaju postavljenu zaštitu mogu slobodno preskočiti ovaj dio teksta), a to je način na koji provjeravamo postojanje virusa u računaru:

Nakon "skidanja" sa interneta trebamo "raspakovati" f-prot. To činimo jednostavnim pokretanjem "skinute datoteke" fp-311a.zip (ukoliko već imamo instalisan WinZip ili neki drugi program za kompresiju i dekompresiju datoteka. Ukoliko nemamo i njega možemo "skinuti" sa interneta) (broj i slovo iza crtice može biti i drugačiji zavisno od verzije koju ćete "skinuti"). U vrijeme pisanja članka aktuelna (ujedno i najnovija) verzija f-prota je 311a, koja je i navedena. Nakona raspakivanja te datoteke u zadani folder (najbolje će biti da je raspakujete u folder f-prot) dovoljno je pokrenuti datoteku
f-prot.exe i dobit ćete slijedeći dialog box:

Ovdje su već podešeni odgovarajući parametri i najbolje je da i vi podesite iste. Moram napomenuti da u f-protu ne radi miš, pa podešavanje obavite pomoću tastature. Nakon toga ovjerimo START, udarimo ENTER i pretraživanje je počelo. Nakon pretraživanja ćemo (ukoliko bude sve u redu) dobiti sivi dialog box. Ukoliko dobijemo crveni dialog box, onda je bilo virusa. U detaljnom izvještaju (dobijenom na naredni ENTER) ćete nači spisak svih zaraženih (i očišćenih datoteka).

Također je dobro instalisati i F-STOP program od iste firme, ali koji je STAY RESIDENT (što je pojašnjeno u okviru uz tekst). Na žalost, njega će te teže naći na internetu (u zadnje vrijeme je uklonjen sa oficijelnih siteova), ali koga bude interesovalo može mi poslati e-mail na adresu nedim@multicom.ba i ja ću mu poslati instalacionu datoteku. Ukoliko bude više zainteresovanih postavit ću datoteku na stranici http://www.smartnet.ba/isaneh ili http://www.nedim.multicom.ba.

Napomena: Vi možete instalisati i neki drugi antivirus program (ali ne istovremeno), kao što je NAV (Norton AntiVirus), Sophos i slično, ali oni nisu besplatni za upotrebu i pošto su dosta glomazniji usporavaju rad računara. U suštini nije toliko bitno koji je antivirusni program u pitanju, bitno je da su svježe datoteke sa definicijom virusa.

Shodno tome i vi biste trebali na navedenoj adresi f-prota, bar jednom mjesečno "skidati" datoteke sign.def, sign2.def i macro.def.

Drugi način zaštite je korišćenje firewall programa. U suštini su firewall programi komplikovani za podešavanje, a također i skupi, ali običnom korisniku ne treba nikakav profesionalni firewall. Za kućnu upotrebu će vam sasvim dovoljan biti Zone Alarm firme Zone Alarm Labs, koji se nalazi na adresi http.//www.zonelabs.com i koji je veoma lahko instalisati (dovoljno je da na pitanja kliknete Next svaki put i za par minuta je Zone Alarm instalisan. Na slici ispod vidite izgled Zone Alarm programa.

O Zone Alarmu nakon toga ne morate više voditi računa (osim periodičnih zamjena novijom verzijom), jer će se on sam pokretati prilikom uključenja računara i sprječavati neželjene upade u vaš računar.

Prošli put smo govorili nešto o filterima, pa ćemo sada obraditi postavljanje filtera u Netscape Comunicatoru.

Nakon pokretanja Netscape Comunicatora i prebacivanja u modul za e-mail (inbox), izabrat ćemo opciju Message Filters iz Edit menija. Dobit ćemo dialog box kao na slici ispod (prilikom prvog pokretanja vam neće biti ispunjena polja zabrane). Da bi postavili filter za riječ sex, kliknut ćemo na dugme New, a zatim podesiti parametre kao na slici 4. Nakon toga to potvrdimo i konačno smo dobili dialog box kao na slici 3.

Također Netscape Comunicator daje još jednu fantastičnu mogućnost (koju drugi browseri nemaju ili je mnogo lošija), a to je zabrana pristupa određenim kategorijama stranica na internetu prema njihovom sadržaju. Tako možemo u potpunosti sa tog računara zabraniti pristup stranicama koje sadrže pornografiju, sex i slično. Postupak je slijedeći:

Izaberemo opciju NetWatch iz Help menija (moramo biti online tj. na vezi), odgovorimo potvrdno na postavljena pitanja, a zatim postavimo parametre kao na slikama 5 i 6. To potvrdimo i gotovo. Nakon toga još samo trebamo definisati lozinku i potvrditi je. Naredni put sa tog računara (koristeći Netscape) niko neće moći pristupiti zabranjenim stranicama.

Kod korišćenja internet explorera mogućnosti su manje, ali ćemo prikazati i njih (bar zbog onih čitaoca koji koriste internet explorer i pored mogućnosti lahkog zaražavanja i uništavanja računara).

Pokrenite Control Panel, a zatim Internet Options, prebacite se na karticu Content. Ako dotada na tom računaru nije postavljana zaštita pristupa, pristupit ćete direktno podešavanju, a ako jesete, onda nakon što kliknete na Settings unesite lozinku koju ste ranije definisali. Zatim postavite parametre kao na slici 7 i zatvorite dialog box. Ako vam je prvo postavljanje zaštite trebat ćete unijeti lozinku i potvrdit je (isto kao i u Netscapeu). Na ovaj način ćete imati neki vid zaštite i u Internet exploreru.

Sve gore navedeno mogu slobodno primjeniti i vlasnici Internet klubova, jer se može instalisati i na više računara.